Scenario: Gianfranco Manfredi
Crtez: Jose Ortiz
Naslovna: Andrea Venturi
Original: Fort Ghost
Stari vrač Siouxa u potrazi za svojim nasljednikom pronalazi jedinog preživjelog na poprištu velike nesreće, eksplozije vagona. U njemu, koji se gotovo više ničeg iz svoje prošlosti ne sjeća, pronalazi svog naslijednika te mu nadijeva ime Magični Vjetar. Tri godine kasnije u potrazi za vlastitom prošlošću i izgubljenim sjećanjem MV polazi na putovanje vlakom kroz Dakotu i slaže fragmente sijećanja. U tome mu pomaže čikaški novinar zvan Poe, s kojim se slučajno u vlaku upoznaje, zainteresiran za rasvijetljavanje jednog starog slučaja eksplozije vagona. Ipak nije svima u interesu da ovaj dvojac otkrije istinu...
Nakon informacija da se na Bonellijevom stripovskom nebu pojavila nova zvijezda, pokazat će se prilično sjajna, u liku novog junaka Magica Venta, počelo je moje iščekivanje prvog susreta, prvog čitateljskog iskustva s novim junakom. Stoga me istinski obradovao trenutak kada sam u izlogu MC-a vidio naslovnicu prvog broja u izdanju System Comicsa. Zaintrigiran afirmativnim prikazom ovog karaktera na ovom siteu očekivanja su bila velika. Iako je Manfredi napisao nekoliko solidnih epizoda DD-a i NR-a postojale su i određene bojazni s obzirom da mi njegov prethodni projekt nikako nije sjeo. Riječ je o Gordonu Linku, junaku bonellijevskog tipa kojeg je Manfredi osmislio za Dardo, a na domaće kioske su ga plasirala dva zagrebačka nakladnika. Taj lik, stvoren da bi parazitirao na popularnosti DD-a i horror žanra, neslavno je propao kako u Italiji tako i kod nas. Osobno sam ga kupovao samo zato što se na domaćem tržištu pojavio u vakuumu između bonellijevaca, između Dnevnika i Slobodne Dalmacije. Kao i svaki lik tako je i GL imao i uspjelijih epizoda kojih bi recenzije bilo zanimljivo pročitati, pogotovo ako bi dolazile od strane nekog ovdašnjeg fana. Možda bi se i meni otvorile nove perspektive na taj lik. Također, Della Monicin crtež je bio zadovoljavajući te mi je drago da se skrasio kod Bonellija u Zagorovom stuffu.
Premda je ovdje riječ o MV-u činio mi se potreban ovaj uvod jer je Manfrediju spomenuti neuspješni serijal bio dobra priprema i pouka pri kreiranju novog lika. Neke greške su izbjegnute , ali utjecaj GL-a na MV-a je očigledan, ponajprije u čestom korištenju nekih motiva kao što su vizije, utvare, magija, halucinacije itd. Po mom, a tržišni uspjeh govori i po mišljenju mnogih, MV je kudikamo osmišljeniji i kvalitetniji serijal u svim pogledima. Osobno ga smatram, bar trenutno, jednim od najzanimljivijih u Bonelliju.
Prva, inicijalna epizoda nekog serijala uvijek je vrlo bitna, obično kvalitativno ne spada u same vrhunce serijala, ali ako je uspjela ubraja se u omiljenije epizode i čitateljima daje odlične smjernice. Poodsjetimo da se i danas na ovom siteu pokušava odgonetnuti skriveno značenje jedne Grouchove rečenice iz prve epizode DD-a revnošću i pedantnošću kakvog biblijskog egzegeta. To ilustrira važnost prve epizode. U smislu svega gore spomenutog, prva epizoda MV-a «Fort Ghost» je odrađena savršeno. Manfredi nas je upoznao s glavnim likom, u uvodnoj epizodi ga je spario s najvjernijim prijateljem, očito je odustao od hrpe sekundarnih glavnih junaka kako je bilo u GL-u , priklonivši se tipu klasičnog dueta dvojice glavnih likova-prijatelja, inauguriranom još u doba rođenja europskog romana, Cervantesovom «Don Kijotu» i njegovom dinamičnom dvojcu Don Kijot – Sancho Pansa. Ili možda po uzoru na Nolitta-Ferrijev duet Zagor – Chico.
O prošlost oba lika, doznajemo dovoljno da ih upoznamo, ali opet ne toliko iscrpno da svoje znanje nebi mogli dopunjavati praćenjem narednih epizoda. Preobrazba glavnog lika iz vojnika u šamana označena već klasičnom promjenom imena, što je već od biblijskih vremena označavalo novu misiju (Abram – Abraham, Savao – Pavao) podsjeća na Zagora i prilično je uvjerljivo motivirana. Od ostalih likova na ovom mjestu bi mogli izdvojit prvog negativca serijala, kojeg upoznajemo već u ovoj epizodi, Howarda Hogana. Riječ je o lokalnom moćniku koji grad drži u pokornosti kombinacijom zastrašivanja, likvidacija i korupcije te je kreiran po uzoru na klasične western negativce utjelovljene u likovim ovog tipa. Susrećemo ih u mnogim filmovima i stripovima ovog žanra, kod Bonellija osobito u Texu. Možda Hogan i nije posebno originalan lik ali je dovoljno intrigantan s obzirom na povezanost s prošlošću glavnog junaka. U svakom slučaju je jaka žanrovska odrednica westerna, a moćniji i žilaviji je od kakvog praznoglavog revolveraša. Protiv tipova takvog kova i Ventova magija nema lagan posao.
Kulminacija prve epizode događa se u ukletoj utvrdi iz naslova, Fort Ghostu, MV otkriva istinu o svom udesu i popunjava rupe u pamćenju, otkrivamo da će elementi horrora imati značajnu ulogu u serijalu, ali do susreta MV-a i glavnog negativca Hogana još nije došlo. Jasno je da nastavak slijedi...
U iznimnoj plejadi vrhunskih crtača koji rade na ovom liku čast otvaranja serijala pripala je jednom španjolskom majstoru. Riječ je o Joseu Ortizu, doista vrhunskom crtaču koji i u Italiji uživa velik ugled. Tu činjenicu ilustrira podatak da je crtao i Texone, a i najnoviji Texov Maxi. S puno crnila izvrsno je dočarao mračnu atmosferu ove epizode, posebno dramu u Fort Ghostu, dodatno naglašenu noći i grmljavinom što predstavlja uobičajenu scenarističku foru ali ovdije je možemo samo pozdraviti jer je brilijantno crtački realizirana. Ortiz pohvale zaslužuje i za izvrsne portrete koji svojim izrazima uvjerljivo dočaravaju emocije protagonista.
Venturijeva naslovnica je tipična poster-naslovnica prikladna inauguralnoj epizodi. Resi je vrlo dobro nacrtan portret glavnog lika, a da ipak bude ujedno i odgovarajuća naslovu i radnji epizode u drugom planu su dodane maglovitim velom obavijene siluete tvrđave i vojnika. Logo MV-a je vrlo solidan, a grafička oprema naslovnice s naslovom umetnutim u obojano zaglavlje donekle je inovativna za Bonelli.
Zaključimo, riječ je o izvrsnoj epizodi koja nas potiče da novom junaku damo šansu. U uvodniku Sergio Bonelli je zapisao: «Po mom osobnom mišljenju MV zaslužuje da se pridruži ostalim likovima naše izdavačke kuće.». I po mom Sergio, i po mom!
Izvor: stripovi.com/recenzije
#MagicniVetar #MagicoVento #Bonelli #stripovi #Ortiz #Venturi #Manfredi #SystemComics #SergioBonelliEditore #comics
