Ko su đavoli Miodraga Bulatovića koji dolaze, koji su došli, koji su, evo, ponovo među nama? To su lica iz beogradske svakodnevnice, ona koja naši otmeni kritičari olako i pogrešno nazivaju "podzemlljem". To su kafanski proroci, promašeni umetnici, monomani, ispuštene ženske, zaboravljeni i usamljeni starci, mitomani i njihovi verni slušaoci, džeparoši, četvoroprstaši, stanari potkrovlja i podruma, pesnici i slikari, filozofiranju skloni lumpenproleteri, periferijski šljam i kalankusur, seksualni i ostali manijaci, svi oni što žive bez ograda i predrasuda. To su lica koja možete sresti na ponoćnim ulicama, po kafanama, na pristaništu, oko staničnih restoracija, po bezimenim svratištima.
Šta je đavolsko u njihovim naopakim životima? Upravo ništa, sve je svakodnevno i obično. Iako prepoznatljivo, kao i grad koji ih melje i satire. Neobičnim ih čini piščeva vizija, koja banalnu, trivijalnu stvarnost natapa i prožima nečim višim, težim i opasnijim, njegova sposobnost da u "malim momcima" nađe "veliki pakao", da izmisli prava umetnička sredstva za iskazivanje svega toga i da bude dosledan.
#Bulatović #djavoli #knjige #book
Нема коментара:
Постави коментар