субота, 31. децембар 2016.

Stripovi za danas (19): Dylan Dog #1 - Zora zivih mrtvaca


Scenario: Tiziano Sclavi
Crtez: Angelo Stano
Naslovna: Claudio Vila

Uvodna epizoda DD serijala i prvi susret sa dr Xabarasom.

Dylan Dog je talijanski horror strip, kojeg je osmislio Tiziano Sclavi za izdavačku kuću Sergio Bonelli Editore. To je ujedno i ime glavnog junaka stripa, detektiva koji istražuje paranormalne događaje. Strip je 2011. godine doživio američku filmsku adaptaciju pod naslovom Dylan Dog: Dead of Night.


Dylan Dog je Englez u ranim tridesetim godinama života (u raznim epizodama navodi se da ima od 33 do 35 godina), visok 180 do 185 cm, koji živi u Londonu u unajmljenom trosobnom stanu na adresi Craven Road 7. (Autor Tiziano Sclavi je namjerno izabrao ulicu Craven Road kao posvetu kultnom horor redatelju Wesu Cravenu) Vlasnik stana je gospodin Julius Crabb koji je ujedno vlasnik i upravitelj kazališta Veliki Guignol. Zvono na vratima umjesto normalne zvonjave proizovodi užasavajući krik (zasluga Dylanovog pomoćnika Groucha) koji često zbunjuje klijente.

Dylan je bivši policajac Scotland Yarda (postao je policajac sa 23 godine), a trenutno privatni istražitelj. Međutim, on se bavi isključivo natprirodnim pojavama, a sam sebe naziva istražitelj noćnih mora. On je i bivši alkoholičar, pa sada pije isključivo čaj. Dylan ima nekoliko karakterističnih fobija: strah od visine, morska bolest, strah od skučenih prostora, strah od šišmiša, strah od dužih ljubavnih veza, a po vlastitom priznanju teško se snalazi sa malom djecom koja ga ponekad čak i plaše. Nepušač je i velik ljubitelj životinja pa je stoga i vegetarijanac. Omiljeno jelo mu je vegetarijanska pizza (bez gljiva, jer ga podsjećaju na leševe). Unatoč tome što je svjedočio mnogim natprirodnim pojavama, i dalje nastoji ostati skeptik, te započeti svaku istragu kao standardni detektiv.


Dylan se uvijek oblači u jeftine tamnoplave jeans hlače kakve se prodaju u trgovinama sa jeftinom robom, crvenu košulju koju često nosi preko hlača (iz sentimentalnih razloga), te crnu blazer jaknu. Čitava garderoba mu se sastoji od 12 takvih identičnih odijela. Dylanovo oružje je revolver Bodeo iz 1889. koji je pronašao u ranoj mladosti. Njegovo prijevozno sredstvo je Volkswagen Buba koju je dobio kao plaću za prvi rješeni slučaj.

Dylanova uobičajena tarifa za rad je 50 funta dnevno plus troškovi, što je kasnije povisio na 100 funta dnevno. Iako mu povremeno navrate bogati klijenti, većinom je u besparici pa i više nego često ima problema sa plaćanjem najosnovnijih režija.

Dylan je veliki ljubitelj horor filmova i literature, a omiljena skladba mu je Tartinijev Đavolji triler koju često svira na klarinetu, što je ujedno i jedina melodija koju zna svirati. Još jedna Dylanova strast je sastavljanje modela jedrenjaka iz 18. stoljeća (koji se u hrvatskom prijevodu pogrešno naziva galijom) kupljenog u tajanstvenoj zalagaonici Safara. Kroz epizode se s vremenom otkriva da je sastavljanje te makete usko vezano za njegovo spoznavanje vlastite prošlosti i istine o njegovom ocu.

Omiljena uzrečica mu je: "Judo plesaču!".


Dylana Doga su stvorili scenarist Tiziano Sclavi i crtač Angelo Stano. Grafički lik Dylana Doga nacrtan je prema liku britanskog glumca Ruperta Everetta.

Prvi broj izašao je u Italiji 26. rujna 1986. Već nakon nekoliko brojeva Dylan Dog je postigao veliku popularnost. Početkom 1990-ih Dylan je u cijelom svijetu izlazio u nakladi od više od 1,000,000 primjeraka mjesečno. Iako je taj broj s vremenom pao, Dylan je i dalje vrlo popularan, posebno u Italiji.

U Hrvatskoj, tada Jugoslavija, Dylan Dog je izlazio redovito od 1987. do 1991. u izdanju novosadskog Dnevnika. U samostalnoj Hrvatskoj Dylan Dog izlazi od 1994. u izdanju Slobodne Dalmacije a trenutno izlazi u izdanju Ludensa.

Mjesto radnje gotovo svih epizoda Dylana Doga je London, a vrijeme sadašnjost tj. od 1986. pa nadalje.



Uz Dylana postoje još dva lika koji se pojavljuju u gotovo svakoj epizodi. Prvi je Groucho, Dylanov pomoćnik i najbolji prijatelj. On je vrlo upečatljiv lik. Stvoren je po uzoru na filmskog komičara Groucha Marxa, jednog od petorice braće Marx, vrlo popularnih 30-ih i 40-ih godina 20. stoljeća. On stalno i bez prekida priča viceve, čak i kada mu je život u opasnosti. Ipak je Dylanu i od neprocjenjive pomoći, npr. često mu dobacuje pištolj u zadnji trenutak i time mu spašava život. Drugi lik je inspektor Bloch. Njega Dylan poznaje još iz dana kada su radili zajedno u policiji te je ujedno Bloch zaslužan što je Dylan dobio istražiteljsku dozvolu. Bloch i Dylan si često međusobno pružaju pomoć pri rješavanju brojnih slučajeva. Bloch i stalno prigovara da nikada neće doživjeti penziju, a zanimljivo je da ne podnosi krv pa redovito povraća na mjestu zločina. Blochov najbliži podređeni je policajac Abel Cedric Jenkins čija niska razina inteligencije Blocha redovito dovodi do ludila zbog čega ga Bloch redovito šalje da regulira promet. 2014. autori su Blocha poslali u mirovinu (u epizodi Zbogom inspektore Bloch). On nije u potpunosti uklonjen iz serijala, jer scenaristi planiraju jednom godišnje izdavati spin-off u kojem bi se opisivali Blochovi doživljaji u mirovini.

Blochovo mjesto je zauzeo novi lik, inspektor Tyron Carpenter (nazvan po redatelju Johnu Carpenteru). Carpenter je Dylanu nesklon jer ga smatra šarlatanom, te mu je čak oduzeo davno isteklu iskaznicu agenta Scotland Yarda. Carpenterova pomoćnica je Rania Rakim, koja je Dylanu puno sklonija nego njezin šef.


Povremeno se pojavljuje i H.G. Wells, ekscentrični lord i bogati izumitelj koji rijetko pronalazi kupce za svoje izume. Osoba koja mu ponekad pomaže u istrazi svojim sposobnostima medija je vremešna Madame Maria Trelkovski. Još jedan Dylanov poznanik je Martin Mystère, američki "detektiv nemogućega" iz New Yorka.

Od Dylanovih neprijatelja najveći je sigurno doktor Xabaras. On je opsjednut izumom seruma koji daje besmrtnost i pojavljuje se u brojnim epizodama. U broju 100. Priča o Dylanu Dogu otkriva se da je Xabaras zapravo Dylanov otac, odnosno negativna strana ličnosti njegova oca. U toj epizodi pozitivna ličnost Dylanova oca pobjeđuje pa se Xabaras više ne pojavljuje. U mnogim epizodama se pojavljuje i Smrt. Smrt je najčešće prikazana kao kostur s crnom kapuljačom koji u ruci drži kosu, mada u nekim slučajevima ima lik zavodljive mlade žene.

2014. scenaristi uvode u strip novog glavnog negativca, mladog beskrupuloznog bogatog sociopata Johna Ghosta.


Često se pojavljuju i: zombiji, razni živi mrtvacivukodlacivampiriduhovi, razna čudovišta ali i serijski ubojice te ljudi s najrazličitijim bolesnim umovima. U stripu Dylan Dog uobičajeni su prizori odsječenih glava, najrazličitiji prizori ubijanja, dijelovi tijela koji lete na sve strane i uglavnom prizori s puno krvi te seksa. Dylan se u gotovo svakoj epozodi zaljubljuje u neku mladu ženu koja je ili njegova klijentica a često i osumnjičenik za neko ubojstvo. Dosada su najviše traga na njemu ostavile: Lillie Connolly, Bree Daniels, Ann Never, Alison Dowell i Marina Kimball. Poseban odnos ima sa Morganom, za koju se na kraju otkriva i da mu je majka, što daje određenu edipovsku dimenziju liku. Još jedna od Dylanu važnijih ženskih osoba je vještica Kim, utemeljena na liku vještice Gillian Holroyd iz filma Zvono, knjiga i svijeća. Gillian Holroyd je u filmu glumila Kim Novak po kojoj je i Kim nazvana. Po uzoru na Gillianinog mačka Pyewacketa, Kim ima mačka zvanog Cagliostro, nazvanog po okultistu Alessandru Cagliostru.
Sveukupno Dylan je imao odnose sa otprilike 300 žena, te je njih 100-tinjak umrlo tijekom epizoda.

Zanimljivosti:

Ime Dylan za glavnog lika Tiziano Sclavi je uzeo od pjesnika Dylana Thomasa.
Prije doseljenja u Craven Road Dylan je živio u jednosobnom stanu u ulici Strand. Zbog popularnosti stripa, 2013. jedan cafe na adresi Craven Road 7 promijenio je ime u Cafe Dylan Dog. Prije toga, u cafeu je na ponudi bilo jelo od mesa zvano Dylan Dog Meal, iako je on vegetarijanac.
U epizodi Posljednja stanica užas čija se radnja odvija za vrijeme Dylanove službe u policiji, pojavljuje se njegov Buba automobil koji je, prema priči iz Broja 200, dobio tek nakon napuštanja policije. Treba imati na umu da te dvije epizode imaju različite scenariste (Tiziano Sclavi i Alfredo Castelli su napisali Posljednju stanicu Užas dok je Broj 200 napisala Paola Barbatto), te da je Broj 200 napisan više od 20 godina nakon Posljednje stanice Užas.
U epizodi Posljednja stanica užas Dylanova ljubav Alison Dowell se navodi kao razlog njegovog nošenja svoje standardne odjeće i košulje van hlača, dok se u epizodi Broj 200 navodi da je uzrok tome Lillie Connolly.

Filmovi:

1994. u Italiji je snimljen film Dellamorte Dellamore. Iako je film više inspiriran istoimenim romanom (tiskan u Italiji 1991.) koji je napisao Tiziano Sclavi, istodobno dijeli neke sličnosti sa strip epizodom Crni užas (u SFRJ izašla pod nazivom Smrt, ljubav, smrt), koja je također inspirirana romanom. Glavnog glumca u filmu, Ruperta Everetta, su mnogi obožavatelji stripa u to vrijeme smatrali prvom film ekranizacijom Dylana Doga, mada on njega nije tumačio. Film je istovremeno sniman i na talijanskom i na engleskom jeziku. Na engleskom govornom području film je pušten u distribuciju pod nazivom The Cemetery Man (Grobar).
2011. strip je doživio američku filmsku obradu pod nazivom Dylan Dog: Dead of Night. Film je žestoko kritiziran od obožavatelja stripa, ponajviše zbog prevelikih razlika između filma i stripovskog predloška, kao i radnje koja previše podsjeća na seriju Buffy, ubojica vampira. Dylan je u filmu Amerikanac koji živi u New Orleansu a ne Englez koji živi u Londonu, zbog autorskih prava Groucho je zamjenjen Marcusom (korištenje lika Groucha Marxa trebalo je platiti 8,000.000$ a producenti filma su imali na raspolaganju samo 20,000.000$), Dylanov filmski automobil je crna Volkswagen Buba umjesto bijele (bijelu bubu je zakonski zaštitila The Walt Disney Company zbog automobila Herbie iz filma The Love Bug), Dylan koristi bokser i iz svake borbe izlazi gotovo neozlijeđen. Filmski Dylan usluge naplaćuje 250$ (ekvivalent 150 funti) i više služi kao posrednik između svijeta živih i natprirodnog negoli istraživač noćnih mora. Glavnog lika glumio je američki glumac Brandon Routh a film je zaradio svega 4,000.000$.
2012. grupa talijanskih obožavatelja stripa snimila je dvosatni film pod nazivom Dylan Dog - La Morte Puttana.
2014. ponovno su obožavatelji snimili pedesetminutni film pod nazivom Vittima degli Eventi.


#DylanDog #Xabaras #Groucho #horror #stripovi #Sclavi #AngeloStano #ClaudioVilla #SergioBonelliEditore #Bonelli #Ludens #SlobodnaDalmacija #VeseliCetvrtak #comics #Italia










Film za danas (20): Where Eagles Dare (1968)


http://www.imdb.com/title/tt0065207/?ref_=nm_flmg_act_33

"Orlovo gnijezdo" je ratni spektakl s velikom internacionalnom glumačkom ekipom koju predvode Richard Burton, kao cinični vođa komandosa, i Clint Eastwood, čovjek od akcije, koji razotkriva špijune u vlastitim redovima. Ovaj je film - uz "Zlato za odvažne" i "Put za Kinu" - jedan od najpoznatijih filmova Briana G. Huttona, redatelja sklonoga akcijskim i pustolovnim filmovima, s darom za dobar odabir glumaca.


Godine 1944. britanski vojni zrakoplov je srušen, a nacisti zarobe jedinog preživjelog, američkog generala koji je upućen u najtajnije savezničke planove, pa i točan datum Dana D. Britanska obavještajna služba hitno organizira skupinu za njegovo spašavanje iz dobro čuvane njemačke utvrde. Komandose predvode britanski časnik, major John Smith (R. Burton) i vrlo sposobni američki poručnik Morris Schaffer (C. Eastwood). Uspijevaju doći do dvorca u kojem je zarobljeni general, no upadaju u zamku. Shvaćaju da su izdani. Pokazuje se da su izdajnici trojica majorovih ljudi, no još je gore to što je stvar "procurila" s mnogo više razine...





Izvor: mojtv.hr

#WhereEaglesDare #OrlovoGrezdo #ClintEastwood #RichardBurton #war #action #adventure #WWII #BrianGHutton #MaryUre #filmovi #movies


Knjiga za danas (18): Vuk Drašković - Nož



Kontroverzni roman Vuka Draškovića koji se pojavio krajem sedamdesetih ili početkom osamdesetih godina i odmah bio zabranjen zbog širenja nacionalne i verske mržnje i podrivanja bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti. 

Tako je nekako valjda glasilo obrazloženje tadašnjih vlasti koje su knjigu i njenog autora stavili na crnu listu.

Radnja knjige počinje u jednom selu kod Gacka (inače autorov rodni kraj). Na pravoslavno Badnje veče 1942.godine u kuću srpske porodice Jugović dolazi grupa ustaša-Muslimana, njihovih komšija i kumova Osmanovića. Tu izvrše stravičan pokolj cele porodice koja se bila okupila da proslavi svoj praznik, ali poštede malog Iliju, tek rođenu bebu. Njega odnesu u svoje selo i predaju ga Rabiji, čiji je muž poginuo te noći u pohodu na Jugoviće. Namera im je da Rabija odgaja malog kao svoje dete i da naprave od njega pravog ustašu koji će da mrzi i ubija Srbe. Međutim, istu noć u Osmanoviće upadaju četnici i pokolju Muslimane, a Rabija uspe pobeći u šumu sa malim Ilijom, a četnici odnose njenog pravog sina, vjerujući da je to srpsko dete koje su Osmanovići oteli Jugovićima. Mali Ilija preživljava rat i odrasta kao Alija Osmanović uz Rabiju, vjerujući da mu je ona prava majka, a da su četnici odneli njegovog brata. Alija kasnije odlazi u Sarajevo na studije, ali ga sudbina njegovog brata (tj. Rabijinog otetog sina za kojeg on vjeruje da mu je brat) proganja i dalje i on odlučuje da ga pronađe. Prilikom jedne posete Osmanovićima gotovo slučajno susreće seoskog hodžu, tajanstvenog čoveka poznatog kao Sikter-efendija. Od njega Alija, tj. Ilija, saznaje strašnu istinu o svom poreklu...


Vuk Drašković (1946, Međa kod Žitišta), pisac, političar, osnivač i predsednik Srpskog pokreta obnove. Po završenim studijama prava u Beogradu 1968, radio kao novinar u Tanjugu i dopisnik iz afričkih zemalja. Od 1980. posvetio se književnosti, a od kraja 80-ih godina do danas je i politički angažovan.

Osnovao je stranku Srpski pokret obnove 1990. godine i bio najsnažniji i najuticajniji predstavnik opozicije i protivnik režima Slobodana Miloševića u poslednjoj deceniji XX veka, zbog čega je više puta, sa suprugom Danicom, bio zatvaran i izlagan policijskoj torturi, a nekoliko puta i meta atentata kriminalizovanih struktura državne bezbednosti.

Objavio je romane „Sudija“ (1982), „Nož“ (1982, ekranizovan 1999), „Molitva“ (1985), „Ruski konzul“ (1988), „Noć đenerala“ (1994), „Doktor Aron“ (2009), „Via Romana“ (2012), „Tamo daleko“ (2013), „Isusovi memoari“ (2015); autobiografsku prozu „Meta“ (2007); knjige eseja „Ja, malograđanin“ (1981), „Odgovori“ (1987), „Koekude, Srbijo“ (1989), „Podsećanja“ (2001), te knjige govora, intervjua i članaka „Sve moje izdaje“ (1992) i „Kosovo“ (2006). 

Njegove knjige prevođene su na engleski, francuski, ruski, grčki, rumunski, češki i druge jezike, a svi romani su mu bili bestseleri i u srpskim i u jugoslovenskim okvirima.

Izvor: laguna/delfi

#Nož #VukDrašković #knjige #book


Danas slusamo (18): Goatmoon - Varjot (2011)


Goatmoon is a Finnish one-man National Socialist Black Metal band, founded in 2002 in Helsinki, Finland.

Goatmoon recorded six demos 2002-2005. In December 2004 Goatmoon gave out its first album through Werewolf Records.





#Goatmoon #Varjot #BlackMetal #NSBM #Finland #Folk #muzika #music 




петак, 30. децембар 2016.

Strip najava (10): Dylan Dog #154 - Mjesečari (Ludens)


#DylanDog #horror #Ludens #stripovi #comics #SergioBonelliEditore #Bonelli #Hrvatska #Croatia

Strip najava (9): Tex #142 - U neprijateljskom logoru (Ludens)


#TexWiller #western #Ludens #strip #comics #Bonelli #SergioBonelliEditore #Croatia #Hrvatska

Strip najava (8): Kapetan Miki #28 - Miki protiv neranjivog Tatarina (Ludens)


#KapetanMiki #Ludens #stripovi #comics #Croatia #Hrvatska

Strip za danas (18): Napad titana #1 - Darkwood


Tvorac: Hajime Isayama

Svet se promenio. Čovečanstvo je gotovo istrebljeno. Moćni titani su došli i uništili sve pred sobom. Celokupno preostalo čovečanstvo sklonilo se unutar tri koncetrična kruga visokih zidina, bez ideje kako da nastavi dalje. Nakon stotinu godina od invazije titana generacije koje žive unutar zidova više nemaju predstavu o spoljašnjem svetu. Priča se da su nekada postajala prostranstva kojima se moglo kretati. Priča se da su postojale planine i šume ispunjene živim svetom. Da su postojale ogromne vodene površine nazivane morima i okeanima. Priča se da su postojali gradovi mnogo veći od tog mesta na kome ljudi sada žive. Ipak, i u takvim uslovima uspostavlja se privid svakodnevnog života ispunjenog rutinama i pomirenost sa zatočeništvom unutar zidina. Ali titani ne nameravaju da se zaustave pred visokim zidovima. Pred nama će se odigrati epska borba. Borba za opstanak čovečanstva!


Br. strana: 192
Boja: Crno-belo
Uvez: Meki
Format: 130x190





Darkwoodov NAPAD TITANA je odštampan identično originalnom, u smislu da je predviđen da se čita zdesna nalevo!


1) Cena na kioscima je 390 dinara.

2) Promotivna cena u knjižari Darkwood je 290 dinara! Promocija traje, kao i uvek dva meseca.

3) Svi učenici osnovnih i srednjih škola u Srbiji mogu ostvariti poseban đački popust u našim knjižarama! Učenici srednjih škola uz đačku knjižicu (njenu kopiju ili bilo koji dokaz da su srednjoškolci), a učenici osnovnih škola bez ikakvog dokumenta mogu kupovati sva naša izdanja mangi po ekskluzivnoj ceni od 195 dinara!




Izovor: Darkwood

#NapadTitana #AttackOnTitan #HajimeIsayama #manga #Darkwood #stripovi #comics #Japan



Film za danas (19): Backtrack (2015)


http://www.imdb.com/title/tt2784936/

Psihologu Peter Boweru život se okrene naglavačke kada otkrije da su pacijenti sa kojima je radi ustvari duhovi…
Riskirajući vlastiti razum on istražuje svoju prošlost kako bi otkrio zastrašujuću tajnu…






#Backtrack #horror #drama #mystery #MichaelPetroni #AdrienBrody #filmovi #movies



Knjiga za danas (17): Lazar Ristovski - Jednostavne priče




Jednostavne priče o ptici, ljubavi, zlu, reci, smrti, usamljenosti, dvojniku, ogledalu, samoubistvu, strahu, brodu, uzaludnosti, biciklu, suzi, radosti, plemenitosti, moru... neosetno pređu u čudne povesti. 
U haiku romane.
Ristovski sve priče zaodene u setu, u fantastiku, u humor. I to čini, često, majstorski, onako kako igra u pozorištu i na filmu. 

Božo Koprivica 

Svet viđen iz usamljeničke lože Lazara Ristovskog podseća na nesnimljeni film u kojem svako od nas može dobiti ulogu, veliku ili malu. Umetnik nije čovek koji o jednostavnim stvarima govori na komplikovan način, kako kaže Čarls Bukovski, već onaj ko komplikovane stvari može da objasni jednostavno. Jednostavne priče Lazara Ristovskog upravo su dokaz ove misli, zbrika nenametljivih, vešto napisanih storija o velikim malim ljudima, neopterećena viškom književne ambicije, na tragu Kapora i Čehova podjednako. 

Dejan Stojiljković


Lazar Ristovski rođen je 26.10.1952. u Ravnom selu u Vojvodini. Završio je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, igrao u preko 4000 predstava i imao 73 uloge u filmovima i TV serijama. Glumio je i u nekoliko filmova holivudske produkcije. Kao glumac je dobio skoro sve nagrade koje se mogu dobiti na ovim prostorima. Neke od nagrada dobio je i na evropskim festivalima. 

Producirao je petnaest filmova i režirao Belo odelo i Bele lavove.

Napisao je i dva kratka romana: Belo odelo i Kako sam dobio Oskara. Posle ove zbirke priča namerava i dalje da piše.

Izvor: laguna.rs

#LazarRistovski #Laguna #JednostavnePriče #knjige #book


Danas slusamo (17): Emperor - In the Nightside Eclipse (1994)


In the Nightside Eclipse is the first studio album and fourth official release by Norwegian black metal band Emperor, released in 1994 through Candlelight Records. It was the last album to feature drummer Faust and the only one to feature one-time bassist Tchort. Considered a landmark in the black metal scene, the album has been ranked by critics as one of the most influential albums of the genre. It also contains one of Emperor's best known tracks, "I Am the Black Wizards".

Artwork

The album cover was drawn by "Necrolord", also known as Kristian Wåhlin, depicting a host of orcs on route to Minas Morgul. The part below the band logo is based upon a section of a larger engraving called "Death on a Pale Horse (Revelation)" by Gustave Doré. That section itself was also used as the album cover for the Emperor (EP).


Musical style, writing, composition

In the Nightside Eclipse has often been referred to as the first true symphonic black metal album. Although all the key elements of black metal are present, such as fast tremolo-picked guitar passages, harsh screams, and raw, lo-fi production, the use of symphonic keyboard sections is a key part of the album's distinctive sound. According to Steve Huey of AllMusic, "Even if the keyboards mostly just outline basic chord changes, they add a melancholy air to all the furious extreme sounds, turning the one-note ugliness of black metal into something emotionally complex."
Most of the music was written and rehearsed before the band entered the studio, however much of the symphonic keyboard sections were composed in the studio at the time of recording as the band did not have a permanent keyboard player at the time. Some of the lyrics on the final version of the album were partially written by Mortiis before he left the band. Samoth has suggested that the frequent use of the word 'emperor' in the lyrics became a kind of metaphor, "for our own entity, for the dark lord, for the devil, for the strong and mighty." Samoth has cited the power of Norwegian nature as a key inspiration on Emperor's music and this album in particular. They also expressed a fascination with the Viking age, Tolkien's literature, the story of Dracula, as well as "everything related to Transylvania, the Carpathian Mountains, the dark corners of Eastern Europe, and folklore." Ihsahn, however, has explained that he never read much of Tolkien's work, although he consciously made use of the language and imagery of fantasy.

Recording, production

The album was co-produced by Pytten, who produced Mayhem's De Mysteriis Dom Sathanas and Burzum's debut album, as well as albums by Immortal and Enslaved. Faust partially credits Pytten with the sound of In the Nightside Eclipse. Although the album was recorded in July 1993, it was not mixed until the following year due to Faust and Samoth's arrests and sentences in jail. In the end, only Ihsahn and Samoth were present for the mixing of the album, though he passed along his input to them in a letter. Ihsahn was ill at the time of recording, and Tchort recalls him spitting blood while recording vocals for the album. Some of the early vocal takes were replaced with ones recorded after he has recovered, as were some of the keyboard parts.


Critical reception and legacy

In his review, Steve Huey of AllMusic gave the album five stars out of five, writing, "In the Nightside Eclipse resoundingly demonstrated that there was real musical substance and ambition in the world of black metal. [...] [it] somehow managed to capture the essence of the genre while completely rewriting its rule book", commenting that it was also "the first [album] to fuse black metal with progressive and symphonic elements, setting the stage for a bevy of future experimentation in the genre, [...] As such, it certainly possesses the farthest-reaching legacy of anything from Norway's bloody first wave, and ranks as one of the most important heavy metal albums of the '90s."In 2005, the album was ranked number 292 in Rock Hard magazine's book of The 500 Greatest Rock & Metal Albums of All Time. Kyle Ward of Sputnikmusic gave the album 5/5, writing that "In the Nightside Eclipse is a masterwork because of this compositional balance. It allows the keys to be overbearing without stealing the show – an attribute that the lack of which has since proven to be the downfall of countless symphonic black metal acts. This is still, at its core, a harsh, obscenely heavy record, and one only needs to place themselves in the maelstrom of tracks like “I Am the Black Wizards” to realize there is more than just symphonies at work here."

The album is widely considered one of the most important releases in black metal, particularly for the second wave of black metal, and has been frequently described as a classic by music critics. The album has gone on to influence countless bands, with many considering it the first true symphonic black metal album. Kyle Ward of SputnikMusic credits Emperor with "[taking] the genre in a direction now seen as a natural extension of black metal’s sphere of influence." It is the only Emperor album to feature Tchort on bass, who later went on to play with Carpathian Forest, Blood Red Throne, and others. In 2005 Decibel Magazine adopted the album into their hall of fame, writing that "upon its release in 1995, In the Nightside Eclipse established Emperor as the reigning masters of a more complex, atmospheric style of “symphonic black metal". They also wrote called it "one of the most historically fascinating and sonically influential albums in the annals of extreme metal." In 2009, Loudwire named it the 18th best debut album of all time. In 2009, IGN included In the Nightside Eclipse in their "10 Great Black Metal Albums" list; according to IGN, "Emperor inspired the wave of overtly-technical black-metal bands that would rule the underground in the early 2000s. Dimmu Borgir and Cradle of Filth owe a huge debt to this album." In July 2014, In the Nightside Eclipse was listed at number three in Guitar World magazine's list of "Superunknown: 50 Iconic Albums That Defined 1994". Matt Heafy of Trivium wrote that "Emperor had crafted a unique sound in its combination of the classical with modern metal conventions that had not been executed with such precision before."


Reissues

In 1999, the album was remastered and reissued, with two cover songs as bonus tracks: "A Fine Day to Die" by Bathory, and "Gypsy" by Mercyful Fate. For the reissue, the opening tracks "Intro" and "Into the Infinity of Thoughts" were combined, whilst the album was packaged in a paper slipcase covering the traditional jewel case, with both featuring the same artwork. A second reissue followed in 2004, which included videos of live performances from 1997. In 2014, in celebration of the album's 20th anniversary, the band reissued a remastered deluxe version of the album. It also featured the bonus tracks from the 'As the Shadows Rise' 1994 EP, as well as a previously unreleased alternative mix of the album and pre-production rehearsal tracks from 1993. The album was remastered by Jens Bogren at Fascination Street Studios in 2014.



Emperor
Ihsahn – vocals, guitar, keyboard, mastering, production
Samoth – guitar, mastering, production
Faust – drums, mastering, production
Tchort – bass, mastering, production




#Emperor #Ihsahn #Samoth #Faust #Tchort #BlackMetal #metal #Norway #muzika #music


четвртак, 29. децембар 2016.

Strip najava (7): Dylan Dog #116 - Veseli cetvrtak


Dylan ili Dilan? Novi broj DD u izdanju Veselog cetvrtak, ovoga puta, a i ubuduce u novom ruhu.

Scenario: Karlo Ambrozini
Crtež: Karlo Ambrozini

#DylanDog #VeseliCetvrtak #SergioBonelliEditore #Boneli #DilanDog #KarloAmbrozini #stripovi #comics

Strip za danas (17): Drakulinim tragovima - Vlad nabijač


Scenario: Yves. H
Crtez: Huppen Hermann
Naslovna: Huppen Hermann

Nije bio grof već knez. Nije bio vampir iako je volio krv. Nije mu smetalo sunce, a ni od luka nije bježao. Nije se bojao križa, a kad bi se pogledao u zrcalo, vidio bi ono što i svi obični ljudi - svoj odraz. Spavao je po noći, u normalnom krevetu, a ne po danu i u posmrtnom kovčegu. Svojim dijelima i okrutnošću zaslužio je nadimak »Nabijač«, dok je njegov drugi nadimak poznat gotovo svakom – Drakula. Njegovo pravo ime je Vlad III Basarab, a u stripu »Drakulinim tragovima- Vlad nabijač«, saznat ćemo tko je on doista bio, kako je dobio svoje nadimke, te kakva je zapravo njegova priča…


Vampira u svijetu stripa ne manjka. Ima ih u gotovo svakom Bonelli serijalu, zastupljeni su u Marvelu, DC-u, mangama(Hellsing) ali i u francusko-belgijskoj školi stripa (Raptors), a Vlad Drakula se pojavljuje i u stripu »Družina od vješala«. Osobno, oduvijek sam volio priče o vampirima a mislim da ne postoji čovjek u modernom svijetu koji nije čuo za ime Drakula, tako da sam sa velikim nestrpljenjem čekao izlazak ovog albuma. S obzirom da je premijera bila zakazana za Mafest, puno stripofila je upravo ovaj album odnijela na potpis simpatičnom Belgijancu pa mislim da je upravo ovo vrijeme idealno za recenziju.
Što se same priče tiče, teško je uopće bilo što komentirati. Naime, radi se o iznimno autentičnoj i detaljnoj biografiji Vlada Drakule u stripu. Epizoda je prepuna informacija, pa se nemojte čuditi što gotovo na svakoj stranici postoji nova godišnjica, novi likovi, kraljevstva itd. tako da ovo definitivno nije stirp kojeg ćete pročitati u 20- ak minuta,onako na brzaka.


Pratimo Vladov život sve od rođenja, saznajemo da je nadimak Drakula (rumunjski-zmajev sin) dobio zato jer je njegov otac preuzeo grb zmaja i tako postao Vlad I Drakul (rumunjski – zmaj). Slijedi 4-godišnje zatočeništvo u Turskoj te prvo razdoblje njegove vladavine u Valahiji. Nakon što silom prilika napušta prijestolje, sklanja se u Moldaviju te se kroz nekoliko godina vraća u Valahiju. Drugi period njegove vladavine je najduži i ujedno najokrutniji. Želeći učvrstiti svoj položaj i ugled, nije imao milosti prema nikome i mnogi su završili nabijeni na kolac(vidi tekst dolje). Nakon napada Turaka, po 2.puta je prisiljen napustiti tron Valahije te biva zatočen od mađarskog kralja Matijaša Corvinusa. Vlad odbacuje pravoslavnu vjeru, postaje katolik te se ženi Matijaševom sestrom. Po treći put postaje vladar Valahije i konačno pogiba u bitci protiv Basaraba Loite, pretendenta na vlaški tron.

Yves H. je u ovaj album uložio puno vremena i energije, pa tako imamo odličan prikaz međuljudskih odnosa u tom razdoblju, a išao je i tako daleko da su pojedini dialozi napisani na turskom jeziku, sve u svrhu što potpunijeg dočaravanja tadašnjeg vremena. Vrlo dojmljiva je scena za vrijeme uskrsa 1457, kad se Vlad Dracula odluči osvetiti bojarima koji su izdali njegovog oca i živog pokopali njegovog starijeg brata. Scena koja možda i najbolje prikazuje kakva je osoba bio Vlad Drakula nalazi se na stranici 32, kad fratar prigovara Vladu zbog čega je na kolac nabio trudnice i bebe. Odgovor je dosta zanimljiv(otpor treba sasjeći u korijenu)a fratar podijeli sudbinu onih koje je branio . Impresivno.Također je interesantan i homoseksualni odnos koji imaju turski sultan i Vladov mlađi brat Radu sa kojim se Vlad od samog početka nije slagao, a kao svojevrsno obilježje ove priče je svakako crni gavran. Vlad III na svojoj zastavi i štitu ima upravo gavrana, koji se kasnije u stripu više puta pojavljuje na nebu i ustvari ima ulogu glasnika tužnih i tragičnih događanja(nešto slično nalazimo i u legendi o Aleksandru Velikom,samo da se kod njega prije bitaka na nebu pojavljivao sokol).
Još jedno vrlo zanimljivo scenarističko riješenje je i drveće na kome cvatu ruže a oko kojih lete pčele i koje ima izrazito simbolični značaj. Naime,po prvi puta se pojavljuje na stranici 38, da bi nakon što Vlad pobije čitavo selo najprije otišle pčele, a prije konačnog poraza Vlada III padnu i cvjetovi te tako simboliziraju jesen odnosno kraj jedne vladavine. Bravo,Yves!


Veliki propust ove priče je dosta šturi prikaz Vladovog zatočeništva u Istanbulu. Naime, prema povijesnim izvorima, upravo je to razdoblje najviše utjecalo na razvoj Vladove okrutnosti i sadizma. U stripu, Vladova transformacija od normalnog čovjeka u pravo čudovište izgleda dosta neuvjerljivo, prenaglo i neprirodno i to je stvarno moglo i moralo biti bolje i detaljnije prikazano. Drugi minus ide na već tradicionalno loš i zbrzan kraj kad su Hermannovi u pitanju. Vlad se oženi sestrom kralja Matijaša i već na sljedećoj stranici postaja ponovo knez Valahije, dobiva koplje u leđa i odmah završetak. Moglo je bolje. Primjedba ide i na činjenicu što o pojedinim događajima koji su dosta bitni (npr. drugi i treći povratak na tron) saznajemo tek preko teksta u okvirićima a nema nikakve slike što dosta ubija tempo radnje a vrlo lako može doći do konfuzije i nejasnoća ako se ne čita pažljivo.

Zašto Vlad »Nabijač«?

Iako je nabijanje na kolac poznato već od doba starih Persijanaca, vjerojatno je takav način ophodnje prema neprijatelju Vlad III prvi put vidio za vrijeme zatočeništva u Istanbulu. Očito mu se taj narodni običaj svidio pa ga je obilato primjenjivao i u svojoj zemlji, pritom dodavši određene novitete. Ljude je nabijao u obliku kruga te obavezno na brdima i ostalim lako uočljivim mjestima. Pošto nije previše mario za kvalitetu već je sve karte bacao na kvantitetu, uveo je masovno nabijanje na kolac. Kad je turski sultan u svom pohodu protiv Vlada ispred prijestolnice Trgoviše ugledao prizor od 20.000 ljudi nabijanih na kolac i poredanih uz cestu (tkz. »Šuma nabijenih«), odmah je naredio povlačenje iako je imao 4 puta više vojnika nego Drakula. Ukupan broj ljudi koji je završio na kolcima sa vrijeme njegove vladavine nemoguće je odrediti.
Legenda kaže da je Vlad Drakula obožavao jesti usred kolaca i pritom slušajući krikove mučenika, a navodno je umakao kruh u njihovu krv i tek nakon toga jeo. 
Nabijanje na kolac je definitivno bila njegova najveća ljubav ,ali ne i jedina. Njegov repertoar tehnika uključivajo je i rezanje ruku i nogu, iskopavanje očiju, spaljivanje, zabijanje čavala u glavu itd. Rezanje noseva, ušiju, genitalija i ženskih grudi bilo je svakodnevnica,baš kao i skalpiranje, kuhanje u vrelom ulju, guljenje kože kože, bacanje raznim divljim životinjama itd.


Drakula živi vječno ?

Postoji više verzija o tome kako je Vlad zapravo umro i što se dogodilo sa njegovim tijelom. Njegovu glavu su odnijeli u Istanbul gdje je bila izložena na glavnom trgu a tijelo je navodno bilo pokopano u manastiru Snagov, blizu Bukurešta. Godine 1930, arheolozi su otvorili njegovu grobnicu koja je bila – prazna..


Nabijanje na kolac sigurno spada među najbrutalnije načine mučenja. U idealnoj verziji, kolac se prvo svom silinom (ručno) nabije u analni otvor ili perinealni dio (dio između genitalija i analnog otvora). Nakon toga se pomoću užeta kolac i žrtva podignu uspravno, te nakon toga žrtva počne polako kliziti niz kolac čiji se vrh pritom zabija u vitalne organe. Pravi majstori koristili su što grublje drvo jer se tako kliženje produžava i spriječava brzo iskrvarenje, a vrh kolca su bili sposobni provesti ravno kroz usta. Kad je bila žurba, nije se toliko pazilo na detalje, tako da je kolac najčešće izlazio iz grudnog koša ili na leđima.. Agonija je bila duga, smrt izrazito spora..

Drakulin dom


Saznavši da su bojari odgovorni za smrt njegovog oca i starijeg brata, Vlad se odlučio osvetiti na uskrs 1457. Nabivši na kolac starce, žene i djecu, Vlad je preostale bojare porobio i upotrijebio za izgradnju sbog dvorca na brdu Poienari. POtpuno nagi i gladni, većina njih je poginula kad suradovi bili završeni. Svi preživjeli su završili nabijeni na kolac.
Veseli Vlad
Vlad Dracula je imao specifičan smisao za humor o čemu svjedoče brojne anegdote koje su ispričane o njemu..
- uvjeren u svoju nadmoć, na glavni trg Trgovišta postavio je zlatni pehar i izjavio da ga može uzeti tkogod želi. Nitko ga nije dirao, a kamoli ukrao... 
- jedan trgovac se požalio Drakuli da mu je netko ukrao 160 zlatnika. Drakula mu je obećao da će pronaći zlatnike i naredio da iz snjegovog osobnog trezora donesu 161 zlatnik. U međuvremenu, lopov je uhvaćen i nabijen na kolac. Trgovac je prebrojao zlatnike koje mu je dao Vlad i odmah izjavio da je jedan viška što ga je spasilo jer bi u suprtonom i njega čekao kolac. 
- kad su dvojica turskih izaslanika odbila skinuti turbane uz obrazloženje da ih nikad ne skidaju, Vlad je naredio da im u turbane zabiju čavle i tako ih još više učvrste na glavama. 
- zabrinut velikim brojem izgladnjelih siromaha u njegovoj zemlji, sve je okupio u jednoj velikoj dvorani i počastio ih bogatom večerom. Nakon večere, upitao ih je da li žele biti bez briga i imati sve na svijetu. Nakon masovnog »da«, naredio je spaljivanje dvorane i svih onih koji su bili unutra. Obrazloženje : »ne želim da u mojoj zemlji bude siromašnih ljudi« 
- Ugledavši jednog seljaka sa pocepanom odjećom, upitao ga je gdje mu je žena. Nakon što je jadnica stigla, nabijo ju je na kolac (iako ga je muž preklinjao da to ne učini te da je zadovoljan svojom ženom) uz obrazloženje da slabo brine o svom mužu. Nakon toga, naredio je jednoj drugoj ženi da se uda za seljaka uz upozorenje da bude bolja nego prethodna..

Svome hobiju ostao je vjeran i za vrijeme zatočeništva kod kralja Matijaša. U tamnoj ćeliji zabavljao se hvatajući štakore i nabijajući ih na male kolce koje je napravio pomoću slame i komadića drveta.
Što se crteža tiče, ako usporedimo ovaj album sa Caatingom i Ubili su divljeg Bila, jasno je da crtački Vlad ipak zaostaje za njima ali još uvijek je nadprosječan. Posebno impresivan je kadar rođenja Vlada III, kad kroz tamne oblake probije tanki tračak sunca ravno u sobu gdje na svijet dolazi Vlad. Također, Hermann je odlično proučio detalje tog vremena, tako da imamo jasnu razliku u fizionomiji lica pojedinih nacija (Turci,Mađari i Rumunji izgledaju različito), vrlo vjerno i detaljno je prikazan sam Vlad III a imajući u vidu Hermannov serijal Bois-Maury, ne treba ni napominjati kakvom su preciznošću nacrtani oklopi, zastave i ostala obilježja koja imaju vojske. Čak i je i unutrašnjost pravoslavne crkve iznimno vjerno prikazana. Boje su fantastične (posebno u noćnim scenama te za vrijeme snijega) dok se kod samih likova Hermann ipak nije potrudio onako kako smo od njega navikli. Ono po čemu će se ovaj album ipak pamtiti su scene ljudi nabijenih na kolac. Ima ih više, ali posebno bih izdvojio onu na stranici 45, na kojoj vidimo masakr nad ljudima ali i životinjama dok u pozadini gori vatra, a Vlad nakon toga kreće prema stolu krcatom hranom. Ipak, kadar koji dominira nalazi se na stranici 58 – stravičan prizor kad turska vojska na čelu sa sultanom ugleda 20.000 ljudi (uglavnom turski zarobljenici) nabijenih na kolac uz glavnu cestu prema prijestolnici Trgovište, prizor koji je kasnije bio poznat kao »Šuma nabijenih«. I sam kraj je vrlo učinkovit. Vlad Dracula proboden kopljem, a iza oblaka prolazi tračak svjetlosti te poput reflektora obasjava glavnog junaka ove priče koji na taj način odlazi sa pozornice..
»Drakulinim tragovima-Vlad nabijač« je prije svega povijesno štivo koje ima i edukativni značaj te zahtjeva puni angažman čitatelja. Ako volite Hermanna i kroz strip želite saznati tko je ustvari bio Vlad Drakula, onda dileme oko nabavke ovog izdanja ne bi trebalo biti.Nakon što sam više puta pročitao ovaj album i na netu potražio više podataka o Vladu, moram reći da mi je iznimno drago što nisam rođen u južnoj Rumunjskoj prije 550-ak godina..

Izvor: stripovi.com

#Dracula #HuppenHermann #Yves #Vlad #Romania #VladDracul #stripovi #comics