Scenario: Alfredo Castelli
Crtez: Franco Bignotti
Naslovna: Giancarlo Alessandrini
Tajanstveni serijski ubica ubija svoje žrtve bodežom, nakon što im se prethodno napije krvi. Mit o vampiru kruži Njujorkom na kraju dvadesetoga veka, a policijski inspektor Travis u očaju traži Martinovu pomoć pri rešavanju ovog sasvim neobičnog slučaja. I potera za vampirom počinje...
Ovo je bez sumnje jedna od epizoda za pamćenje. Ne samo da se naš junak po prvi (ali ne i po poslednji) put susreo sa vampirom oči u oči, već nam je Castelli demonstrirao pored izuzetnog poznavanja vampirske mitologije u Srba, Rumuna i drugih naroda, i njihovih istorija koje su više nego korektno predočene, takođe i jedan sasvim novi pogled na vampire uopšte. Još od pojave "Drakule" od irskog pisca Abrahama Brama Stokera, čime su vampiri konačno zauzeli svoje mesto u literaturi, vladali su klišei. Beli luk, krst, svetlost, glogov kolac, kovčeg... su samo deo od ustaljenog vampirskog dekora. Stari dobri čika Alfi se ovde poigrava sa svime time, iste izvrgava i ruglu, a za neke od njih i daje valjano (naučno utemeljeno?) objašnjenje. Pride, i sam vampir, gospodin Herman Strauss nije prikazan kao nakazna figura iz Pakla koja ide okolo i sisa krv nedužnim djevama, već nam se predstavlja u, hajde da tako kažemo, ljudskijem izdanju. To je biće koje ima svoje potrebe, svoj život i svoju svest, biće koj je i više nego svesno mesta u svetu kome (ne)pripada. Biće koje je opet itekako svesno svoga porekla, čime je izbegnuta zamka podele na crno-belo (ja zli vampir, ti dobri Martin), i pružena mogućnost da se priča razvije ne samo u širinu, već i u dubinu, što svakako daje dodatnu draž ovoj epizodi.
Izuzetno je bilo interesantno pratiti razvoj događaja, počevši od tajanstvenih ubistava koje su nesrećnoga Travisa dovele do ivice nervnog sloma, ubacivanje Martina, Diane i Jave u poteru za vampirom u New Yorku na kraju XX veka. Castelli je uspeo da pored glavne priče, prilično uspešno, razvije i par drugih koji samo na prvi pogled nemaju veze sa radnjom, ali su itekako na kraju veličanstveno slivene u jednu celinu, celinu zvanu Vampir u Njujorku. Jedna od tih sporednih pričica je ona o poslu i opasnostima gospođice Diane Lombard, koja je po vokaciji socijalni radnik u to doba prilično nebezbednom delu New Yorka - Harlemu. Sukob sa uličnim banditima, crnim obeležjem Velike jabuke sa početka osamdesetih, doveo je Dianu do susreta sa vampirom u Harlemskoj bolnici, što je i vrhunac ove epizode. Od tog trenutka, klupko počinje da se odmotava, potera se privodi kraju, a i to kakvom!
Posle silnoga bežanja kako od policije tako i od zlosrećne sudbine, Strauss/Kaplan/Riad završava u Bostonu, gde posle najnovijeg ubistva odluči da podvuče crtu i poziva Martina na jedno noćno ćaskanje; na ispovest. Zapravo je ta ispovest deo ove priče koji je mene onomad namah osvojio. Sigurno zato što je vaš recenzent ne samo ljubitelj belosvetskih tajni za kojima Martin jurca, već i pride ljubutelj mitologije, horora i istorije, svega onoga što je zapravo i sadržano u vampirovoj ispovesti. Ali ne samo to. Samo pominjanje Srbije, Slovena i Dampira u stripu koji dolazi iz strane zemlje, mladoga stripadžiju, desetogodišnjaka tada, je dirnulo u srce;) Bio sam ponosan na činjenicu da se moja otadžbina pominje u stripu koji toliko volim, iako o samim istorijskim događajima koji su obrađeni (ustanak Srba u BiH protivu turske vlasti 1875. i Berlinski kongres 1878.), prirodno još uvek nisam imao pojma. Sada, posle više od 20 godina od prvoga čitanja i posle silnih nesreća kroz koje su ne samo moj već i drugi južnoslovenski narodi nažalost prošli, ova epizoda služi za primer kako se odmerene istorijske činjenice plasirane u jedno vreme, mogu biti validne i decenijama kasnije, čime sama epizoda ne gubi na kvalitetu i aktuelnosti, štaviše. I uvek će joj te se sa zadovoljstvom vraćati. To, opet, nažalost nije slučaj sa nekim novim serijalima, koji vrve od politikanstva i predrasuda.
Osim maestralnog Castellija, kojega sam, valjda, do sada već dovoljno nahvalio, naslovne strane Giancarla Alessandrinija su prosto savršene. Ne samo da govore tačno o epizodi, već izazivaju i jezu kod čitalaca na prvi pogled (barem je to bio slučaj sa mnom at the age of ten). Horor epizoda zaslužuje horor naslovnu stranu, što smo ovde i dobili te otuda čiste desetke. Celokupna ocena je malo niža samo iz razloga što ja Bignottija ne volim baš previše kao crtača, ali on svakako nije pokvario ukupan utisak o ovoj epizodi.
Preuzeto sa stripovi.com/recenzije
#MartinMystere #MartinMisterija #Castelli #Bignotti #Alessandrini #Njujork #vampir #stripovi #comics #SergioBonelliEditore #Bonelli #Dnevnik #LMS
Нема коментара:
Постави коментар