Strip najava (204): Corto Maltese #12 - Pod ponoćnim suncem (Bookglobe)

Strip za danas (54): Brodolomci vremena - Integral 1-5 (Bookglobe)

Scenarij: Jean-Claude Forest & Paul Gillon

Crtež: Paul Gillon

Obojao: Hubert

304 stranice / kolor / tvrdi uvez

Prvi Integral svezak sadrži epizode:

EPIZODA 1 • USPAVANA ZVIJEZDA

EPIZODA 2 • KRIVUDAVA SMRT

EPIZODA 3 • LABIRINTI

EPIZODA 4 • PROŽDRLJIVI UNIVERZUM

EPIZODA 5 • NJEŽNA OBMANA

#BrodolomniciVremena #Bookglobe #stripovi #comics #Forest #Gillon #Hubert

Strip za danas (51): Samurai #1 - Srce proroka (Bookglobe)

Autori: Jean Francis Di Giorgio/Frederic Genet

#stripovi #Samurai #comics #DiGiorgio #Genet #Bookglobe

Strip za danas (50): Corto Maltese #1 - Balada o slanom moru (Bookglobe)

Scenario i crtez: Hugo Pratt

Usred Pacifičkog oceana početkom Prvog svjetskog rata, jedna brodica nalazi čovjeka zavezanog za splav. Ta osoba, kapetan Corto Maltese, počinje svoju legendarnu avanturu na okeanima širom svijeta...

Corto Maltese je legendarni lik u svijetu stripa, i bio sam iznenađen da na ovom sajtu ni jedna njegova epizoda još uvijek nije recenzirana. Zahvaljujući novoj ediciji “Balade o Slanom moru” koja je skoro objavljena na engleskom u novom kolor izdanju, imao sam čast da pročitam prvu epizodu, koja je solidan uvod u svijet ovog slavnog junaka. Štaviše, knjiga je u boji, sto stvarno nisam očekivao. Boja daje novu dimenziju crtežu kad su većina stripova u pitanju, I takođe u ovom slučaju bi trebala da ponudi novu perspektivu Corta Maltesea njegovim najvećim fanovima.

Recenzije ovog stripa u Americi su prilično pozitivne od kad se pojavio na tržištu početkom ove godine. Jedan blogger ga je opisao kao “old fashioned”, “melodramatic”, “entertaining”. Ja se u većini ovih komentara slažem. “Balada o Slanom Moru” je strip koji je sigurno ostavljao najbolji utisak na ljude koji su ga čitali u vremenu kada je bio nov i svjež. Današnji čitaoci će sigurno da budu malo više kritični, dok će oni stariji da ga proslave zbog nostalgijskih razloga. Kako god da pogledamo, na svakoj se stranici mogu osjetiti elementi avanture, te akcije koja se križa sa dramatičnim raspletima. Zatim, tu su opaki negativci (kao Monk) čiji identitet ostaje tajna, i odnosi između glavnih likova koji se mijenjaju od početka do kraja.

Prattov crtež mi je uglavnom prosječan. Likovi i pozadina mu izgledaju fino dokle kod stoje na jednom mjestu, ali u scenama gdje ima dinamične akcije i naglih pokreta izgleda slabo. Na primjer, scena u kojoj Corto Maltese skače u vodu da bi se borio s hobotnicom izgleda prilično ‘mrtva’. Pokret se uopšte ne osjeti, niti opasnost u kojoj se glavni junak nalazi. Staviše, scena je prekratka; Corto u jednom potezu (koji se razdvaja u samo dvije vinjete) diže nož nad hobotnicom, i sljedeća stvar koju vidimo je crna mast na površini vode. Moglo je malo duže, detaljnije i napetije.

Druga stvar su scene tučnjava. Svaki put kad Corto nekog mlatne, crtež je bez ikakve kinetičke akcije, kao da likovi stoje u jednom mjestu i mimikuju ljude koji se tuku. Ne znam je li Pratt ovo svjesno uradio na ovaj način, ili mu je slučajno ispalo da pokrete ljudi ne može pravilno da predstavi. Kako god, rezultat je malo konfuzan.

Sporedni likovi uglavnom imaju opravdane motive, ali jednu scenu nikako ne mogu da skontam, bez obzira koliko pokušam da je preokrenem u svojoj glavi. U pitanju je scena kad se Corto Maltese i Pandora voze u kolima, i kad, bez ikakvog razloga, mladi Cain iz daljine upuca vozača u glavu i ubije ga na mjestu. Pandora i Corto zbog toga padnu u more sa ivice staze, i zamalo da ne poginu. U ovom slučaju nisam razumio zašto je Cain ovo uradio. Ljubomora? Mržnja prema Cortu? Mržnja prema svojoj sestri? Kako god sam probao da shvatim, nisam vidio ni jedan dokaz prije niti posle ove scene koje bi ikako mogli da opravdaju ovako čudno djelo mladog Caina. Za sada ostaje mala ‘rupica’ logičnosti u Prattovom scenariju.

Posljednja scena između Corta i mlade Pandore je prilično lijepa. Čitajući je, čovjek osjeti poštovanje koje imaju jedan prema drugome. Očito je da njih dvoje nisu obilježeni da budu ljubavnici pod okolnostima u kojim su se sreli, ali čovjek može da se pita šta bi se desilo da su se upoznali u drugačijim situacijama…

Corto Maltese: “Eh, how beautiful you are! Who knows why you make me think of that Arola’s Tango I heard in the Parda Flora Cabaret in Buenos Aires. ” 

Pandora: “ Maybe there was someone there who looked like me? ” 

CM: “ No! It’s precisely because you don’t resemble anyone that I would have wanted to meet you anywhere…” 

Pandora: “ I’m not coming with you, Corto Maltese. ” 

CM: “ I know. ”

Sve u svemu, Corto mi djeluje kao prava morska ‘skitnica’ od lika (u dobrom smislu, naravno). Na primjer, da je Ken Parker svakodnevno putovao na brodovima, a ne na konju, bio bi veoma sličan lik Cortu, jer oba su sličnih karaktera. Obadvojica su mudri, plemeniti i pošteni ljudi, u svijetu gdje takvih tipova ima veoma malo. Balada o Slanom Moru se možda ovdje završava, ali Cortova avantura tek počinje! Biti će čast pratiti ga po drugim okeanima širom svijeta. Jedva čekam.

#Corto #HugoPratt #Bookglobe #stripovi #comics

Strip za danas (49): Blueberry #1 - Fort Navajo (Bookglobe)

Scenario: Jean-Michel Charlier

Crtez: Jean Giraud

Naslovna: Jije

Original: Fort Navajo

Poručnik Mike S. Donovan, poznatiji kao Blueberry, biva upetljan u intrigu kojom se želi optužiti Apače za pokolj počinjen u blizini utvrde Fort Navajo. Širok dijapazon likova i događaja komplicira stvari do usijanja tako da se novi rat između bijelaca i Indijanaca čini neizbježnim...

DIVLJI ZAPAD danas ulazi u naše svjetove na mala vrata. Ali prije samo nekoliko desetljeća (vrijeme koje je možda čovjeku dugo, ali sa stajališta razvoja određenog žanra baš i ne pretjerano dugačak period) kauboji, Indijanci, prerije i utvrde pune vojnika punili su srca nevjerojatnog broja obožavatelja tjerajući nas da ih poštujemo, volimo i da naše ponašanje poistovjećujemo sa njima. A ako tome dobu dodamo i strip kao mnogima glavnu vodilju ka zabavi i hobiju – dobivamo plodno tlo za mnoge junake koji su pedesetih i šezdesetih godina žarili i palili prerijama a istovremeno i našim srcima. Zašto mnogi i dan danas vole ovaj žanr? Nije stvar samo u okruženju – stvar je i u glavnim protagonistima koji su gotovo uvijek čvrsti ljudi, beskompromisni, surovi i sirovi istovremeno, a opet puni pravde i morala, ljudi koji nerijetko zaobilaze sva pravila i upravo tim krivim putem dolaze do pravde.

Zašto volim Blueberryja? Zato što je prototip junaka kakav treba biti. Pijanica, kavgadžija, kartaš, prgav, svađalica, zajebant... Svakako, a zašto da ne? A usput i čovjek kojeg se vlastita obitelj odrekla zato što nije htio podržati ropstvo, čovjek koji će pohitati među stotinu Indijanaca kako bi spasio druga, čovjek nevjerojatne hladnokrvnosti i vječite spremnosti da pokaže svo svoje znanje u praksi, znanje koje nije naučio na akademiji nego na vrućim prerijama Divljeg zapada... Čvrst čovjek bez emocija koji ne dopušta da ga žene kontroliraju nego on kontrolira njima, autoritativan, s nogama na zemlji... Ne biste nikada dopustili kćeri da ide s njim na bal, ali biste mu bez problema dali konvoj zlata da ga odveze preko Apaškog teritorija. Ma mogao bih ovako još dugo, ali jedno je činjenica – danas se rijetko rađaju ovakve tipčine. Šteta.

Prvi broj Poručnika Blueberryja izašao je davne 1963. godine, ali čitajući ga evo nakon 47 godina, ne djeluje nimalo arhaično, dapače. Western žanr je tu ipak u prednosti nad, recimo, SF-om. Konji i indijanci sigurno će kasnije zastarjeti (ako ikada zastare) nego vizije budućnosti nacrtane prije pola stoljeća. Stvari su tu jednostavno takve kakve jesu. Inače, sam Giraud nije jedini koji se bavio crtežom u ovim prvim epizodama (što se vidi i na naslovnici) ali kada se sve zbroji Divlji zapad je ovdje prikazan na najbolji mogući način:realno, grubo, a opet lirski. Savršen spoj.

Nešto malo o likovima… 

Blueberry – odmah na prvoj strani upoznajemo Blueberryja i to u njegovom prirodnom okruženju – saloon i kocka. Vara na kartama, izaziva tučnjavu, pije, puši... U svakom slučaju, sva obilježja anti–junaka su tu. Kako epizoda teče dalje, upoznajemo i druge osobine njegovog karaktera: kroz par izrazito originalnih dosjetki spašava poručnika Graiga, a nakon toga svoj čvrsti karakter i odlučnost ka poštivanju pravde pokazuje pri spašavanju od pokolja velikog dijela jednog Apaškog plemena. Cijelo to vrijeme ni da mu oko zatitra. Hladnokrvan do boli, čak i kada ga major Bascom odluči strijeljati zbog neposlušnosti. Jednom riječju – faca. Podsjeća me pomalo na Clinta Eastwooda iz "Vojničine". Gordi junak koji nikada nije previše napredovao zbog svoje gadne navike da sve svakome saspe u facu.

Poručnik Graig – potpuna suprotnost Blueberryju, ali ne sa moralne strane nego više sa strane čovjeka koji pravi život nikada nije osjetio. Tipičan primjer tatinog sina koji misli da je sve onako kako su ga učili na Akademiji. Ali ipak nije riječ o klasičnom umišljenku na kojem glavni junak vježba svoje šake kadgod stigne, nego upravo suprotno, Graig se pokazuje kao dobričina, a manjak talenta i iskustva ipak ga ne vodi u ponor ponajprije zahvaljujući samome Blueberryju koji mu kroz borbu, opasnost i zasjede najbolje pokazuje kakav svijet zapravo jest. Može se reći da Graig ima odličnu školu i najboljeg učitelja. 

Major Bascom – dakle, imamo klasičnog anti–junaka, imamo štrebera – žutokljunca i što nam još fali? Tako je – suludi major:)) Major Bascom tipičan je prototip beskompromisnog idiota koji je toliko opasniji zbog toga što ima fiks ideju da sve Indijance treba jednostavno sravniti sa zemljom i to po mogućnosti u što kraćem roku. Sama njegova ograničenost uzrok je napetostima i velikim problemima u kojima se našao cijeli Fort Navajo i naravno, kako to već biva, biti će potrebno mnogo truda da se isprave greške kojima je Bascom okovao utvrdu u Apaški zagrljaj. 

Poručnik Crowe – Melez u službi konjice čiji je glavni životni peh taj što se našao pod zapovjedništvom majora Bascoma koji ga, pogađate, ne može ni nacrtanog vidjeti. Smiren lik, inteligentan, sa beskrajnom strpljivošću kojom jednostavno ignorira sve uvrede na svoj račun.

Crtež je izvrstan. Neću reći maestralan, takvim se krase novije epizode, ali svakako poetičan, stilski do kraja razrađen, živopisan, topao, a opet dovoljno grub kada treba očitati lica Apaša ili izmorena lica vojnika. Boje su živopisne, prilagođene mjestu radnje... Jednom riječju – sve je na mjestu. Sve u svemu, Blueberry je ovom epizodom ušao na velika vrata u svijet stripa. Taj prvi kas prema Fort Navaju su možda bili mali koraci za svojeglavog poručnika ali su bili veliki koraci za nas koji već dugi niz godina pratimo njegove dogodovštine u stopu.

Izvor: stripovi.com/recenzije

#Blueberry #Bookglobe #stripovi #comics #FortNavajo #Charlier #Jiji #Giraud