Fred i Mik, dva stara prijatelja na pragu osamdesetih godina, uživaju u odmoru u lepom hotelu u podnožju Alpa. (Youth, 2015)
Fred, kompozitor i dirigent u penziji, ne namerava da se vrati svojoj muzičkoj karijeri, koju je odavno napustio, dok Mik, reditelj, još uvek radi i žuri da završi scenario za svoj najnoviji film.
Oba prijatelja znaju da su im dani odbrojani i odlučuju da se zajednički suoče sa sudbinom. Ali, za razliku od njih, izgleda da niko drugi ne mari zbog protoka vremena...
Grupa tinejdžera ima sve što je potrebno za uspešan odmor uz skijanje; kolibu, skije, snoumobil, tobogan, ogromne količine piva i plodnu mešavinu polova.
Naravno, niko od njih ne očekuje da će se vratiti kući u platičnoj kesi! Međutim, nacistički zombi bataljon koji hara planinama ima druge planove...
Kad je Kylie poslana u kućni pritvor u kuću njezina djetinjstva, ona se susreće s nečim strašnijim od svoje brbljave majke. Nešto zlokobno prebiva u zamračenim hodnicima kuće i nije oduševljeno njezinim povratkom.
Ćudljiva delinkventica Kylie Bucknell prisiljena je vratiti se u kuću u kojoj je odrasla kad je sud pošalje u kućni pritvor. Njezina kazna još je nepodnošljivija zbog činjenice da mora živjeti s majkom Miriam – dobroćudnom tračericom uvjerenom da je kuća ukleta.
Kylie u početku odbija majčino praznovjerje kao ništa više doli svjesne razbibrige u životu koje se svode na kuhanje povrća i malograđanske tračeve.
Međutim, kada i ona doživi uznemirujući šapat, čudne udarce u noći i jezivog medvjedića sklonom neprikladnom ćaskanju, počne se pitati je li naslijedila majčinu preaktivnu maštu ili je kuću zaista opsjeo neprijateljski duh koji nije osobito oduševljen njezinim povratkom.
Tajvanska kanasta je jugoslovenski film iz 1985. godine, koji je režirao Goran Marković, a scenario su pisali Milan Nikolić i Goran Marković.
Saša je četrdesetogodišnji nezaposleni arhitekta. Pored supruge, ima i mladu devojku Vanju, a održava kontakte i sa drugim ženama. Zaokupljen je izradom pokretnih skulptura koje niko osim njega ne shvata ozbiljno. Takav, neurotičan i nesiguran, potpuno odgovara grupi sumnjivih tipova koji ga asimiliraju.
U filmu se pojavljuju:
Margita Stefanović (kao i ostatak grupe EKV) - Dragana
Katolički svećenik iz Baskije Angel Beriartua nakon dugogodišnjeg kabalističkog proučavanja vjerskih tekstova i Apokalipse Sv. Ivana dolazi do strašnog okrića. Naime, zaključi da čovječanstvu prijeti propast rođenjem Antikrista i to na sam Božić negdje u Madridu.
Bez obzira što nije znao točno što i gdje traži, otac Angel se zaputi u španjolsku prijestolnicu, na čijim ulicama vladaju kaos i nasilje kao predznaci buduće kataklizme.
Tražeći znakove koji će mu pokazati mjesto i vrijeme rođenja nečastivoga, otac upozna niz bizarnih Madriđana koji mu odluče pomoći u misiji uništenja Sotone: nasilnog poklonika heavy metal glazbe Joséa Mariju, zatim voditelja popularne TV emisije i parapsihologa profesora Cavana, vlasnicu pansiona Rosario, djevojku Minu, opsjednutu televizijom, te lijepu Susanu, sklonu svim mogućim nevoljama.
Film je osvojio 15 nagrada i bio nominovan za još 11.
Torrente - glupa ruka pravde (špa. Torrente, el brazo tonto de la ley) je španska crnohumorna akciona komedija iz 1998. godine. Naslovnu ulogu u filmu tumači Santiago Segura, koji je film i režirao a i za njega napisao scenarijo.
Torrente je lenja, neotesana pijanica, seksist, rasist i ekstremno desničarski bivši madridski policajac. Bezobziran je prema drugima i brine samo o sebi. Živi u razrušenoj sirotinjskoj četvrti sa ocem invalidom, koga tretira prilično loše.
Jednog dana u komšiluku se doseli nova porodica sa mladom i zgodnom nećakinjom koja mu zapne za oko. Sprijatelji se s njenim rođakom Rafijem kako bi joj se približio. Istovremeno otkriva bandu trgovaca drogom u obližnjem kineskom restoranu i kreće u razotkrivanje narko lanca kako bi povratio izgubljeni ugled u madridskoj policiji. Jedini na čiju pomoć može računati su Rafi i njegovi blesavi prijatelji.
Španska premijera održana je 13. marta 1998. sa 130 projekcija. O popularnosti filma u Španiji najbolje govori podatak da je u julu još uvek imao 76 projekcija dnevno. Film je postao društveni fenomen i dostigao je mitsku granicu od tri miliona gledaoca. Santiago Segura je postao jedan od najpopularnijih ljudi u Španiji.
Razvio je genijalnu reklamnu kampanju za svoj prvi film, osiguravajući trajnu prisutnost u specijaliziranim filmskim medijima. Film je nadmašio visokobudžetne holivudske hitove kao što je Titanic.
Film je osvojio nagrade Goya za najboljeg reditelja debitanta (Santiago Segura) i najboljeg sporednog glumca (Tony Leblanc).
U malom teksaškom mjestu zloglasna grupa koju predvodi sumnjivi preprodavač Abby suočava se s grupom vojnika otpadnika na čelu s kapetanom Muldoonom (B. Willis) u napuštenoj vojnoj bazi. Prilikom krvavog obračuna, Abbyjev metak pogodi posudu s biološkim oružjem koje propušta pokusni plin, zarazan i smrtonosan koji pretvara ljude u zombije-ljudoždere.
Istodobno, u obližnjoj bolnici, dežurni liječnik Block (J. Brolin) shvati da je u pitanju epidemija budući da mu pristižu pacijenti s istim simptomima. Kada se ona proširi na gotovo cijelo mjesto, grupa još zdravih mještana, predvođenih mehaničarom Wrayem (F. Rodriguez), šerifom (M. Biehn), striptizetom Cherry (R. McGowan) i dr. Dakotom (M. Shelton) počinje mučnu borbu koja bi mogla biti posljednja nada za spas ljudi...
"Planet Terror" meksičkoga redatelja Roberta Rodrigueza (Desperado, Od sumraka do zore, Sin City) crnohumorna je komedija puna duhovitih prizora, nasilja u stilu crtića i duhovitih dijaloga. Radi se, naime, o drugom dijelu ciklusa Grindhouse, ciklusa filmova koji parodiraju američku produkciju trash filmova sedamdesetih godina, čiji su tvorci Rodriguez i Quentin Tarantino.
"Planet Terror" koristi kič ikonografiju spomenutih filmova i barata sa svim klišejima koji su njihov raspoznatljivi znak. Naravno, sve je to vrlo vješto režirano i čini zabavan postmodernistički film. U njemu nastupaju poznati glumci Rose McGowan, Bruce Willis i Josh Brolin.
Dugometražni debitantski film Igora Šeregija „ZG80″.
Reč je o komediji o navijačkoj subkulturi, o društvu i problemima koji su okupirali omladinu u predratnoj Jugoslaviji.
Snimljen je po scenariju Ive Balenovića, scenariste filma „Metastaza“ i Roberta Cukine, koji je u scenario uveo stvarne događaje i likove iz perioda kada je nastajala navijačka grupa Bad Blue Boys.
„ZG80″ nas vodi u poslednje mesece predratne Jugoslavije i priča o poslednjem organizovanom navijačkom gostovanju u Beogradu.
Grupa navijača Bad Blue Boysa dolazi na utakmicu između FK Crvena zvezda i NK Dinamo gde ih očekuju njihovi tadašnji najveći rivali – Delije. Utakmica pokreće niz događaja koji dovode do pravog navijačkog rata na ulicama Beograda.
Otac Petar strahuje da Bog ne interveniše. Žena ga je ostavila. Đorđe, njegov sin, mu se suprotstavlja, majka ga tek ponekad prepozna. Sve što želi jeste samo trenutak mira. A šanse za to su nikakve jer će nesretni sveštenik postati nepremostiva prepreka za veliku prodaju zemlje. Petar odbija da postane deo njihove transakcije, te grupa šarmantnih, ali veoma osvetoljubivih seljana, odlučuje da popa iz sela otera.
